Pripremajući se za pisanje ovog teksta, progoogleao sam web napise s namjerom da se prisjetim nezaobilaznih, burnih stručnih i ostalih reakcija, pa i šakačkog obračuna, koje su pratile ovaj projekt. I s velikim sam zadovoljstvom ustanovio koliko sam već od tog trasha uspio potisnuti i zaboraviti. Zagledamo li se u srž ove kontroverze, naći ćemo ključnu riječ - Koeficijent (Kin). I, promatrajući arhitektonski, zaključiti da je, kao nigdje u Zagrebu, upravo taj Koeficijent ovome projektu dao zraka. Sagledavajući pak u cijelosti ovu, u najmanju ruku problematičnu temu, svi se zaključci nekako grupiraju uz dva neovisna žarišta: Eurotower, promatrano s klasične pozicije arhitekta - urbanista, ima promišljenu i na zakonima elementarne urbanističke kompozicije duboko utemeljenu poziciju i mjerilo, koji afirmiraju prirodan i poželjan razvoj grada, dok njegova arhitektura predstavlja promišljen odmak od standardne poslovne gradnje. Priležeća urbana infrastruktura, nažalost, ne podržava tu gradnju i potrebno je puno truda da, promatrajući izvedeni ulomak buduće Sveučilišne aleje, smjestimo Eurotower u urbani okoliš za koji je on projektiran; u istom smislu može se promatrati i urbani ne-odnos koji Eurotower stvara na svom zapadnom pročelju principijelno ne komunicirajući s bližim susjedstvom.